Sunday, November 26, 2023

Remember nothin, pesnika samoće - Townes Van Zandt Mix

Townes Van Zandt - Flyin' Shoes (Cassette Tape) **BRAND NEW/STILL  SEALED** | eBay

Retki koji prate, znaju da od šuplje priče nema nikakve koristi. Osim ako niste zvezda na Twitteru ili nekoj od društvenih mreža. Ređaju se reklame, bez ikakve veze s tim što kažete i novac će vam doći iako imate "šarene oči". Nisam te sreće. Veliki je to napor za dušu. Dani prolaze. Računi stižu. Dani su sve kraći, noći sve duže. 2 su stepena. Kao da je minus 2. Cene lete u nebo. Šuplja priča ipak nekad pomaže da se rasteretite. Pod uslovom da postoji neko voljan da to sluša. Besplatno. Ili uz minimalnu nadoknadu.

Townes umro je relativno mlad. Pedeset i neka. Na isti dan kad i njegov uzor Hank Williams. Zahvaljujući njemu, pa  Grahamu Parsonsu i "Outlow country" zvezdama: Wylon Jennigsu, Merle Haggardu, David Allan Coeu i Willie Nelsonu, pa na kraju i Johnny Cashu, danas imamo Wilco i Jayhawkse. Cowboy Junkiese. Giant Sand i Calexico. Možda. Da Townes nije bio tako veliki, bio bi neko drugi. Kamasi Washington kaže da Amerika snagu crpi iz toga što u njoj samac, sam čovek, ne može da postigne ama baš ništa. Moraš da udružiš snage. Townes je pesnik samoće osuđen na samoću.  

Van Zandt poticao je iz bogataške porodice. U mladosti, sve njegove karte bile su složene tako da uspe u životu i napravi karijeru. On ih je razbacao oko sebe, pao s četvrtog sprata na ko zna kakav način i preživeo. Dobrovoljno, pišu. Sledeli su dani patnje, lečenja, alkoholnog delirijuma, lepka i ko zna čega sve ne. Namučila ga je i teška operacija kuka. Probleme s kostima imao je i Hank Williams. Tajnu neku nosio je u sebi i odneo je u grob. A možda i nije bilo tajne. Možda samo bilo je. Nothin. 

Njegov nastup 1996e, nekoliko meseci pred smrt koju kao da je predosećao, bio je mučan i nezaboravan. Znojio se neprekidno, a bilo je hladno. Prekidao kompozicije na pola. Ponovo ih započinjao. Svi su strahovali sve dok ih ne bi priveo kraju. A onda beskonačan aplauz. Bilo je to tako teško za gledati i slušati. Kao što je bio slučaj nekoliko godina kasnije, kada se na binu popeo Daniel Johnston u trenerci i kućnim papučama. Ozbiljan slučaj. Bežao s bine i vraćao se na binu. Moć nepredvidivosti. Nepredvidiva moć, ukratko - bolest. Show must go on. Platiš kartu i to je to. Nemilosrdno. Kako je to išlo s njihovim zdravstvenim osiguranjem, pojma nemam.

Townes Van Zandt bio je zvezda koju skoro niko nije znao i poznavao. Toliko udaljen od ovih zvezda koje svi poznaju. Bio je veći od samoga sebe i patnje koju je opevao u svojim i tuđim kompozicijama. Pisalo se o njemu u novinama koje niko nije čitao. Pričalo u uskim krugovima. Koje skoro niko ne registruje 2%. Dylan, pohvalno se izjašnjavao o njemu. Uzalud. Kad američki san pretvori se u noćnu moru. To bio je Townes.

Zašto su te mračne poruke koje je odašiljao u svojim tekstovima tako privlačne. Verovatno od količine neuzvraćene ljubavi u njima. Lako krene, prvi dani, cveće, držanje za ruke, prvi dodiri. To se broji. Sve ostalo izgleda. Žene vole kauboje gubitnike. Nothin.

O svoj ovoj nesreći ovoga sveta ne može se pevati iz tople fotelje i sa tri obroka dnevno.

Townes Van Zandt

Waitin Around to Die

Kathleen 

None but the Rain

Nothin

Tower Song

To Live Is To Fly

Snow Don t Fall

If I Needed You

Blue Ridge Mountains

No Place To Fall

Brother Flower

Gone, Gone Blues

Out Mother the Mountain

Dead Flowers

Man Gave Names to All The Animals

Lover s Lullaby

Alone & Forsaken

Lost Highway

At My Window

Gypsy Friday

Sky Blue    



No comments: