Sunday, March 17, 2024

Remember: "Checking In, Checking Out" - The High Llamas Mix

Ovde bi trebalo da stoji neki tekst, lični utisci, imspresije. Irac Sean O'Hagan stvarno poseban je lik. Krenuo sa Microdisneyem, pa se čuo, i to dobro na albumima Stereolab ili Palace Brothers ili još ponegde. Njegov glavni projekat The High Llamas, pun je lepih nota, prelaza, snova i snoviđenja. Kaže da je njegov proces stvaranja i komponovanja otprilike:

1. Ideja

2. Performans / osećaj

3. Mikrofon / soba

4. Miks

Obično sve krene od papira i zabeleški ili skice snimljene na mobilnom telefonu. Kao autodidakt, lik koji je rano napustio školu, radio na građevini i u auto industriji, pre nego što je završio u pop biznisu, ostvario se nekako zahvaljujući izuzetnom poznavanju materije, istorije popa i maestralnim aranžmanima. Ni melodije nisu za potcenjivanje, pa ni šareni tekstovi u skladu sa notama. Peva nesvakidašnje o svakidašnjici i po meni nekako bliži je čarobnom Van Dyke Parksu i njegovom remek delu, debiju: "Song Cycle" iz 1969e godine, nego, kako se tvrdi, Beach Boysima i Brianu Willsonu. Ima tu i brazilskih ritmova, klasičnog ostrvskog natpevavanja i takmičenja kojima skloni su mnogi znani i neznani kantautori. Kaže da mnogo sluša Sly Stonea i gospel u slobodno vreme. I sve ostalo.

Meni to sve izgleda kao da se njegova poetika vrti oko neke slučajno odabrane kombinacije reči, refrena i nadogradnje instrumentima i atmosferom. Seana sam gledao dok je zagrevao publiku za tada mega-in Stereolab, sa njegovim The High Llamas i pravo čudo bilo je kako prilično kompleksne strukture snimaka s lakoćom prenosi u koncertni prostor. Naravno, nastupao je i sa Stereolab i održao celo veče pod naponom, da sam u nekom trenutku pomislio da se sve oko njega vrti. I da, on je bio pop elemenat u celokupnoj postavci. Lekcija iz pop istorije na dve noge.

Kažu da kritika nema preterano razumevanje za The High Llamas i zamera im da su "elevator music". Izgubili su i mejnstrim ugovor sa V2 i retko se čuju novosti, ali ovih dana izašao je jako pitak i dubok istovremeno, singl - Sisters Friends sa mnogo mlađom Rae Morris. Kao da se otvaraju nove mogućnosti da ponovo budu aktuelni ili da ih ili njega neki novi indie klinci zavole. 

Sean stvarno, stvarno predobro poznaje instrumente i procese nastanka i snimanja i ponekad se čini da nema toga šta nije u stanju da odsvira i otpeva. Bez entropije, sinergija čula i okoline. A sluša stvarno intenzivno, sve i otvoren je za sve moguće pravce, razume se dobro i u softver i tehniku. Ukratko, tradicionalista i modernista. Čudi me kako ne uspeva da se popne na vrh top liste? Verovatno zato jer je odabrao mnogo teži put. Da ga slušaju mrzovoljne i uvek kritične face poput mene. Zna.     

The High Llamas - Sisters Friends
The High Llamas - Fly Baby, Fly
The High Llamas - Mona Underscore
The High Llamas - The Taximan's Daughter
The High Llamas - Giddy And Gay
The High Llamas - Checking In, Checking Out
The High Llamas - Dressing Up The Old Dakota
The High Llamas - Over The River
The High Llamas - The American Scene
The High Llamas - Get Into The Galley Shop
The High Llamas - The Click and the Fizz
The High Llamas - Cove Cutter (Hills And Fields)
The High Llamas - Wander, Jack Wander
The High Llamas - Here Come The Rattling Trees
Sean O'Hagan - The Paykan (Laili’s Song)
Tim Gane - Ecrivain ou Professeur?
Eileen Gogan - Wheels (Happy Cycling)
Sean O'Hagan - The Wild Are Welcome
Alexander von Mehren - Aérosuite - Sean O'Hagan Remix - The House That Jack Built
Sean O'Hagan - On A Lonely Day (Ding, Dong)
Microdisney - A Few Kisses
Microdisney - Give Me All Of Your Clothes
Microdisney - High And Dry
Microdisney - Patrick Moore Says You Can't Sleep Here
Microdisney - Goodbye It's 1987
The Fatima Mansions - CΔ7/Breakfast With Bandog
The Fatima Mansions - Into Thinner Air With Loyaliser - Juno Reactor Mix

 


Saturday, March 16, 2024

Remember: "Stop Look Listen" - Autechre Mix

Nebrojano puta preslušao sam prva dva dela kompilacije Artifical Intelligence (1992/1994) nekad šefildskog lejbla WARP. I nije mi poznato da li postoje i drugi nastavci te serije. Svi zastupljeni izvođači nekako su ujednačeno dobri i sve sam pokušao posle da pratim. Posle dugog perioda lutanja i traženja, počeo sam da pratim i duo Autechre Seana Bootha i Roba Browna koji se pojavio na AI-ju. Za sebe tvrde da je jako mnogo  matematike u onome što snimaju, izvode i izdavaju. To bi lako moglo da se tvrdi za ranija izdanja. Kasnije, kad su počeli sa izletima u buku i šumove, postalo mi je teško da zamišljam kakve formule i recepti stoje iza svega ovoga. 

Svakako da su Autechre jedno od najznačajnijih imena IDMa i da su konstanta koja traje skoro 40 godina. Uz njih neko možda i može da pleše, čita knjigu, sprema ispite, pravi ručak. Meni to teško ide i kad su oni na zvučnicima, ili češće, na slušalicama, prekidam rad i pratim teme i prelaze kojih je nekad beskonačno mnogo. Čak i sada, dok ovo pišem, odvlače mi pažnju i razvoze mi misli u više pravaca i smerova. Sećam se da su me Funkstoerung iz Rosenheima pomalo podsećali na njih; jedno vreme. Autehre ipak su previše originalni i jedinstveni i jako ih je teško i shvatiti, da ne kažem imitirati i preslikavati u neku novu sredinu i neki srodan format.

Na internetu može da se pronađe koju opremu koriste. Nešto ne menja se od samih početaka do današnjih dana. Brojni su i snimci njihovih živih nastupa i mikseva i čisto sumnjam da je mnogo onih koji to na pedantan način konzumiraju i u tome uživaju. Autechre teško mogu da budu omiljena muzika i iskuljučivi favoriti. Ali mogu da ih zamislim da su nekome na trećem, četvrtom ili na top 10 listi omiljenosti. Ovaj ne baš kratki izbor, ne samo da je potvrda da je i u ovako hermetički zamišljenom domenu moguć razvoj, progresija. Nego i motivacija da se uđe dublje u njihov mikrosvet i da se ne žali za satim provedenim u treniranju sinapsi i ušne školjke sa ovakvim vratolomijama. Sličnih je, kao što sam naglasio, jako malo, ili nimalo.

Autechre - Altibzz
Autechre - Crystel
Autechre - Chatter
Mike Ink - Paroles - Autechre Repoles
Autechre - Gantz Graf [Chosen by fans on Warp20.net]
Seefeel - Spangle - Autechre Remix
Autechre - Oval Moon - IBC mx
SOPHIE - BIPP - Autechre Mx
Autechre - Overand
Autechre - Stop Look Listen
Stereolab - Refractions In The Plastic Pulse [Feebate Mix] - Autechre Remix
Autechre - Nine
Autechre - Djarum
Autechre - Yeesland
Autechre - Inhake 2
Autechre - 19 Headaches
The Bug - Skeng - Autechre Dub
Autechre - M39 Diffain
Autechre - Kalpol Introl
Autechre - Montreal
Autechre - Rotar
Autechre - VLetrmx
Autechre - Second Peng
Autechre - Calbruc
Autechre - Laughing Quarter
Autechre - 777
Autechre - Rpeg
Autechre - Cfern
Autechre - IV VV IV VV VIII
Autechre - ilanders
Autechre - pce freeze 2.8i
Autechre - Pencha
Autechre - Basscadet - Basscadoublemx
Autechre - YJY UX
Autechre - spaces how V
Autechre - foldfree casual
Autechre - c7b2
Autechre - 13x0 step
Autechre - carefree counter dronal
Autechre - all end
Autechre - acid mwan idle
Autechre - wetgelis casual interval
Autechre - Metaz form8
Autechre - lux 106 mod
Autechre - Bike
Autechre - Melve
Autechre - Eutow
Autechre - Clipper
Ulver - Ghost Entry - Autechre Re-Entry

Remember: "Idiot Strength" - The Nightingales Mix

Počevši negde od albuma The Fall - "Levitation" (1997) počeo sam polako da se umaram od zvuka tog benda. Kao da je njihov lider Mark E. Smith previše verovao svojim beskompromisnim ljubiteljima i premalo pažnje obraćao da ono što izdaje, može ponekad i da omane. Nekoliko godina posle, jedan poznanik mi je preporučio The Nightingales iz Birminghama. Bio je uveren da će da mi se dopadnu, a i zvuk je nekako srodan The Fall. Znao sam već za Country Teaserse koji kao da ciljaju na istu ciljnu grupu. Ima toga dosta u Britaniji. Jedan od svežijih primera "DIY" etike su recimo: Harbinger Sound sa Sleaford Modsima ili The Leaf Label sa Decius. Pobeda ideje nad umećem, blago rečeno.

The Nightingalese u jedan od novih života, a osnovani su 1979, vratio je Jochen Irmler iz Fausta i njegov Klangbad lejbl. Lider i jedan od retkih članova iz prve postave: Robert Lloyd, radi kao poštar. Verovatno prolazeći na biciklu kroz svoj rodni grad, dolazi do inspiracije i jako lepih melodija. Čuje se tu i uticaj kasnog Beefhearta i nije to bez podloge i nastalo ni iz čega. Ono što mi se naročito dopada kod The Nightingalesa je da zvuče ponekad kao meni neki dragi bendovi, ali ne kao imitacija ili nadgradnja, nego kao autentični i samosvojni kreatori u jednoj živoj i dinamičnoj sceni. Koji jednostavno ponekad zvuče kao i neko drugi.

Do sada izbrojao sam nekih 12 studijskih albuma, a brojni su i EPjevi, kompilacije i singlovi. Teško da će dostići slavu nekih zasluženo navikanih i proverenih prethodnika, a o komercijalnom uspehu da ne pričam. Gledao sam ih pre nekih 15 godina i nisu bili zamena za nešto drugo što bih radije slušao u tom trenutku. Jednostavno želeo sam da se uverim da i živa svirka nudi bar nešto približno onome što se čuje na albumu. Znam da su u postavi imali i violinu i da im velika pauza koju su imali u toku karijere nije nimalo naudila. Negde u isto vreme i na istom prostoru uživao sam i u Camera Obscura i Jay Retardu i nekako mi se čini, a možda se i varam, čini mi se da je sve pre bilo življe i uzbudljivije od ovih post-Covid vremena. LLoyd figurom, pa i glasom, danas pomalo podseća na Davida Gedgea iz The Wedding Present. Ista je to liga, isti su to humani vidici. Jednostavno ljudi umorni od 8-17 etike i maltretiranja na poslu, pronašli alternativni izvor zarade, da se malo odmore od takmičenja i sive svakodnevnice. 

Ako ste već čuli, znate o čemu pokušavam da pričam. Ako niste, investirajte par sati vremena i za The Nightingales. Nećete se pokajati. Oprostiće vam ukućani, ako ih malo zanemarite.

The Nightingales - Idiot Strength
The Nightingales - Start from Scratch
The Nightingales - Gales Doc
The Nightingales - Use Your Loaf
The Nightingales - Paraffin Brain
The Nightingales - Don't Blink
The Nightingales - Nothing But Trouble
The Nightingales - Hard up (Buffering 87% Completed)
The Nightingales - I Am Grimaldi
The Nightingales - Brownhills United's Tattoed Southpaw
The Nightingales - The World of Nothing Really
The Nightingales - The Gruesome Threesome
The Nightingales - His Family Has Been Informed
The Nightingales - You Don't Know What Your Doing
The Nightingales - Wicked Winter (Lost In Highland Park)
The Nightingales - Everything, Everywhere, All Of The Time
The Nightingales - Black Country - 7" Version
The Nightingales - I Needed Money At The Time
The Nightingales - Mark Meets No Mark 



Remember: "Divlje horde" i "Nočne šetnje" - Borghesia Mix

 Slovenačko-hrvatski EBM duo. sa rotirajućim gostima na dodatnim vokalima i instrumentima, Borghesia, tokom 80ih i prve polovine 90ih, ostavio je prilično dubok trag ne samo na sceni bivše Jugoslavije, nego i u širim, evropskim okvirima. Kako se taj bazični zvuk prilično istrošio i kako je ponestalo novih ideja, tako je i palo interesovanje ne samo za Borhesiu, nego i za celokupnu scenu. I danas, deluju kao bend sa gitarama, bubnjevima i visuals, ali njihova levičarska oštrica i kritika društvenih odnosa, prilično su otupeli. Bar po mom ličnom mišljenju. Nekako, nostalgija me vuče u ta vremena kad su stvarno imali i znali šta da kažu i pokažu i verujem da će kao što sve ide nekim cikličnim tokom, ponovo da postanu ne samo aktuelni, upečatljivi, nego i da poraste interesovanje publike za njihov izraz.

Borhesia u svom domenu koristi metode i inspiraciju, slično kao i njihovi zemljaci Laibach iz umetničkih izvora kao što su talijanski futurizam, ruski konstruktivizam, Kurt Weill i sl. Mogu podjednako da se s uspehom vizije, porede sa švajcarcima Young Gods ili sa Revolting Cocks. Obrađivali su teme kao što su totalitarizam, ekstremna desnica, seksualnost ili druge devijacije u privatnim i društvenim odnosima. Za one koji su imali sreću da ih vide na sceni tokom njihovog zenita, uveren sam da dobro znaju koliko i kako mašine i čovek, zajedno, mogu da postignu prilično kompaktan i energičan zvuk i da nas prilično oznoje.

Boja glasa Darija Servala i Aldo Inavčić za elektronskom skalamerijom, ili za bubnjevima, u poznim danima, znali su da ugreju publiku do usijanja. Čak i oni s dve leve noge, nisu mogli, a da se ne pokreću uz hladne ritmove i zapaljive refrene. "No Hope No Fear" i "Escorts" za belgijski Play It Again Sam, danas su klasici ne samo žanra, nego i u širim sferama. Originalni EP "Ogolelo Mesto" ili "Ljubav je hladnija od Smrti" za Založbu FV, uspeli su i po dizajnu i produkcijia, a i prilično su na ceni kod kolekcionara.     

Nekako od svega, najviše izdvaja se "Resistance" i kao celina i kao skup pojedinačnih kompozicija. Semplovi političara ili "narodnih" motiva, bili su ujedno znak neslaganja sa dešavanjima na krupnom planu. To je nekako i razumljivo. Berlinski zid je pao. Bio je kraj socijalizma u Evropi. S druge strane, jasno je da su u pitanju lokalpatriote koji su budno pratili globalna zbivanja i bili svesni da ono što je u krvi nastalo, samo samo u krvi može i da nestane. Ublažavanje štete nije se desilo. Uostalom kao i sve ostalo duhovno, ljudsko, materijalno i nematerijalno, svi smo platili veoma visoku cenu naših zabluda i "njihovih" pogrešnih procena. Borghesia odabrala je svoju stranu istorije i pokazalo se da su na strani novih, ali ne i starih pobednika. Zapravo, svi zajedno, izgubili smo vredne godine naših mladosti. Ali da ne budem u potpunosti negativan - silom nesrećnih prilika i okolnosti, neki su dobili priliku da se umetnički potvrde upravo zbog te tragedije koja nas je sve zadesla. Da završim, Borgesia bili su za sve nas koji smo ih poštovali - sreća u nesreći.


 

Borghesia - Divlja horda
Borghesia - Blato / Mud
Borghesia - Discipline! (There is a rebelion in the wind)
Borghesia - She is not alone - Driller lover mix
Borghesia - So young
Borghesia - N.U.D - Poppers mix
Borghesia - Message - medialink mix
Borghesia - Nočne šetnje - Live
Borghesia - Ni Upanja, Ni Strahu / No Hope, No Fear
Borghesia - Ogolelo mesto/Rugged city
Borghesia - Conflict
Borghesia - Game's over
Borghesia - Too Much Is Not Enough
Borghesia - Kons
Borghesia - Tako mladi
Borghesia - Ljubav je hladnija od smrti I.

Friday, March 15, 2024

Remember: "Nemoj" - Disciplina Kičme/Disciplin A Kitschme Mix

Jako cenim opus Koje i njegove Discipline Kičme, iako znam da to ni vama, ni njemu ništa ne znači. Ni u ovom ni u svim ostalim trenucima. Ne poznajemo se. Ono što me je uvek čudilo je kako je uspeo da održi integritet i da recimo u intervjima uvek kaže ono što misli, da tako misli kako misli, a da ga ni sagovornici, ni publika ne počnu da preziru zbog toga što pripada jednoj ili drugoj strani. Koja je uvek bio svoj i na svojoj strani. Bar je odavao takav utisak. Ima jako dobar muzički ukus i nekako u svemu što radi, blago rečeno - dominira.

Jedno vreme, nekako sam indirektno dolazio u susret s njegovim opservacijama i preporukama. Ili su mi pogrešno dočaravane i prenošene. Ta nesrećna britanska epizoda sa pokušajem da ostvari "međunarodni" uspeh i prodor, ako pod međunarodnim uspehom ne smatramo, da je uvek rado viđen gost širom "bivše države", svakako ostavila je vidan trag, moguće i neko razočarenje s tim kako je doživeo ostrvsku državu i muzički biznis tamo. Konstrukciju celokupne scene, logistike i onoga oko scene, što zapravo i nema tolike veze s popom, a tako dobro opisano je npr. u knjizi Jimmy Cautija & Billa Drumonda (KLF): "Manual: How to have a number 1 the easy way" sigurno da je upoznao iz prve ruke i verujem da to ima u malom prstu. Prava je šteta što se tamo nije potvrdio, kvalitet i originalnost svakako poseduje. Istrajnost? Ne znam. Faktor sreće? 

Gde god da je Koja upleo svoje prste ostavio je upečatljiv trag, bilo da je to Šarlo, njegov bend ili produkcije drugih bendova. Tu su naravno nastali razni tračevi, zavist, pa i kontroverze. Vreme će da bude najbolji sudija.

Za mene, Disciplina je sve što je snimljeno na srpskom jeziku, a nešto manje ono što nije snimljeno na srpskom jeziku. I pod imenom Disciplin A Kitschme. OK, sve je Disciplin(a). Ime, to je program. 

Nažalost, desilo se to što se desilo. Pre nezgode, mesec dana pre nezgode, gledao sam njihov odličan nastup u jedno malom klubu. Materijalno svakako da nije bilo baš najoptimalnije rešenje, ali za nas prisutne više nego dovoljno za novac kojim smo platili ulaznice. Kako će to sve dalje da funkcioniše s Kojom? Niko ne zna. U pitanju je jedna od najrizičnijih profesija, život na točkovima, glavni izvor zarade su koncerti; kako su socijalno i zdravstveno rešeni? Bolje da ne pitam. Sa iskrenom željom za što boljim oporavkom i novim snimcima, pa kako god, završio bih ovo kratko izlaganje.     

Disciplin A Kitschme - Šta Je To Što Drži Danas Tvoju Pažnju?
Disciplin A Kitschme - Manitua mi
Disciplin A Kitschme - Iza 9 brda
Disciplin A Kitschme - Da li ti znas za neki drugi ritam
Disciplin A Kitschme - Zemlja svetlosti
Disciplin A Kitschme - Mannitou, Pt. 3
Disciplin A Kitschme - Neko mora to da spreci
Disciplin A Kitschme - Covek koji ne nosi sat
Disciplin A Kitschme - Love Removal Machine - Uzivo
Disciplin A Kitschme - Addicted to Love - Uzivo
Disciplin A Kitschme - Mannitou, Pt. 4
Disciplin A Kitschme - Children Song
Disciplina kicme - Novac nece doci
Disciplina kicme - Svi za mnom
Disciplina kicme - Cudna suma
Disciplina kicme - Betmen Mandrak Fantom
Disciplina kicme - Prijatelj sa mastom
Disciplin A Kitschme - Hendriks, Hendriks!
Disciplin A Kitschme - Oh Why - Funkey Puzzle Dub Edit
Disciplina kicme - Nemoj

Thursday, March 14, 2024

Gledao & Slušao: GZA/Genius & Phunky Nomads

Ne pamtim kad sam poslednji put bio na rap koncertu. Mnogo toga promenilo se od tog "posljednjeg puta", tako da nisam skoro ništa očekivao od solo nastupa GZA iz Wu-Tang Clana i instrumentalnog sastava Phunky Nomads. Mislio sam da će da dođu uglavnom Romi, Turci "četvrta generacija" i neki novi klinci sa pantalonama spuštenim do kolena i trendi trenerkama sa kapuljačama. Bilo je potomaka migranata i gastarbajtera, ali i dosta "belaca", Amerikanaca i Nemaca. Gotovo polovina, u Wu majicama i jaknama. Sledbeništvo kulta Clana, verno je, odano i ne tako zanemarivo po broju i šarenilu. Dvorana koja prima oko 700 duša, bila je solidno popunjena. Stao sam među "rock kritičare". I popio jedno pivo pomešano s limunadom. 

Da nastavim. GZA/Genius i Phunky Nomads, svirali su celi album "Liquid Swords" iz 1995e. Mislim da oko 2/3 publike nije bilo rođeno u to vreme. Ali svi sve tekstove, uključujući i 5 Wu Tang stvari, znaju da odrecituju napamet i to se čulo i videlo po horskom nadopunjavanju ekipe na bini. Stao sam pozadi, levo. Tri tipa u debelim jaknama ispred mene. "Hoćemo li kakav alkohol piti?" Smeju se. Jedini su u sali pili negazirana vodu, pretpostavljam. Da ih izdam, jedan je posle, pred kraj, doneo džin tonik. Na dužnosti. Naime, policajci u civilu. Celo mesto događanja mirisalo je na lekovito bilje, nanu, kadulju,etc.. Na kilometar. Par očajnih očeva sa desetogodišnjim feminiziranim sinovima, došli da malo mačo duha usade u naslednike. Bila je neka mršava devojka, par puta sam je pogledao, a njen tip mi gestikulira: "a vidiš kakva je jadna..." Muzika radničke klase za radničku klasu. GZA, kažu, doktor astrofizike i radi za NASA. Valjda što je toliko mudar da niko, šatro, ne razume o čemu su mu tekstovi, tu čudnu liriku... Divlji i tribalni pokreti Afroamerikanca u drugoj polovini šeste decenije. Stvarno perfektan osećaj za tajming i Phunky ritmove. A rime... Pafff. Kad smo izlazili, tapšu me klinci po leđima. Dobri "ste vi matori". "Hey Bro." "Bruda." I da onaj znak, sporni, Đerdana Šake i Šaćirijia na fudbalskim terenima, sa obema rukama, to je zapravo i otprilike modifikovani simbol Wu-Tang Clana. Vidim svi dižu ruke tako. A i neki lik iz farmaceutske industrije, koji je zaradio milione, kupio je ekskluzivno pravo za album WTC, koji je objavljen u jednom primerku. 

Svi piju kolu. Ogladnelo se. Da nabrojim i hitove WTC, koji su pored kompletnog "Liquid Swords", izvedeni to veče: "Clan in da Front", "Reunited", "C.R.E.A.M.", "Triumph" i "Protect Ya Neck". GZA se dobro i pošteno oznojio ispred najstarijeg brata Ol' Dirty Bastarda na bubnjevima. Nažalost - samo 75 minuta na bini. Za više, ni ja, ni oni, nisu imali snage.

Wednesday, March 13, 2024

Čitao: Dinamika crkvenog identiteta - Rastko Jović (2023) Biblos Books

Od samog svog postanka, crkva se menjala, napredovala i razvijala se, a o tom procesu ovde piše vrsni srpski teolog Rastko Jović. Pa odakle da počnemo, možda od samog kraja. Naravno ne tako precizno i široko. Ako to želite, morate da pročitate ovu knjigu. Autor tvrdi da će u skoroj budućnosti crkva verovatno morati da se okrene više prema laicima i dati im veću ulogu od one gde su samo sledbenici njenih pravila, službe i kanona. Jedan od razloga je i taj što se crkva prilično kritikuje spolja, od strane ljudi koji jako malo ili nikako ne poznaju religijski život i žive tokove religije. Laici ipak dosta toga znaju, tako da je i prirodno otvoriti im slobodan prostor za pluralizam i živu diskusiju.


Sami pojmovi crkve, episkopa i njenog organizovanja spominju se još u Starom zavetu. Na početku proganjana i držana u tajnosti, služba vremenom se iskristalizirala i vernici dobili su slobodu od države Milanskim ediktom rimskog cara Konstantina I. Te slobode bile su privremeno ukinute, ali ubrzo i ponovo  uspostavljene u nekom narednom periodu. Deo sveštenstva nije bio zadovoljan uplivom države u verske poslove i tokom 4. veka dolazi do ubrzanog razvoja monaštva. Svetovni zakoni predstavljali su opterećenje za klir koji je imao i gajio jaku želju da se povinuje samo crkvenim pravilima. Drevna crkva vremenom se, da bi ojačala i učvrstila svoju poziciju i rad, centralizovala kroz poredak utanačen 36. kanonom Šestog Vaseljenskog Sabora 680. godine. Organizovanu Pentarhiju činili su: Rim, Carigrad, Aleksandrija, Antiohija i Jerusalem. Vremenom, a i osmanlijskim osvajanjima, značaj Carigrada menja se i dolazi do relativnog jačanja Mileta. Carigradski patrijarh prinuđen je da vodi politiku i prilagođava se novim uslovima i teškim vremenima, kako za narod, tako i za crkvu. Stoji i podatak da je od 45 vezira, ako sam dobro zapamtio, 33 bilo slavenskog porekla što je donekle olakšavalo situaciju. 
I dok Rim jača, vodi između ostalih i Krstaške ratove i igra centralnu ulogu u prostorima koji prevazilaze granice nekadašnjeg Zapadnog carstva, pravoslavni i pored očuvanja crkvene tradicije muče se sa raznim podelama i problemima. Kao da im okupacija nije dovoljna, pravoslavci dele se još više u manje autonomne grupe, eparhije i patrijaršije. 

Jović obrađuje i temu pretendovanja Ruske pravoslavne crkve da bude Treći Rim i postane bastion hrišćanstva u svetu. Problem bio je i u tome što je od 17og veka pa do 1917e, crkva u Rusiji, morala da sluša cara i pri tome igrala prilično podređenu ulogu. Još u Hristosovoj kritici trgovaca u hramu vidi se da ta sprega države i crkve kao takva ne može da funkcioniše. Vladari u podeljenoj Evropi su se veoma često vodili hrišćanskim principima, da bi se pojavom dela Makijavelija, desio veliki otklon. Što i jeste drugi veliki razlog zbog koga i danas crkve pokušavaju da sačuvaju svoju samostalnost u delovanju i svom svakodnevnom životu. 
Uloga Carigradskog patrijarha vremenom se menjala i menja. Nekad jača, nekad slabija pozicija, u skorom periodu bila je povod brojnih rasprava usled ukrajinskog i makedonskog pitanja kojima se uz mnogo ljutnje sa strane - bavio. Nesloga i nesuglasice mogle su da se osete i na sve-pravoslavnom saboru na Kritu 2016 gde su neke delegacije izostale. 
Zanimljivo je i objašnjenje zašto se posle dugo vremena raskola, SPC odlučila da prizna faktičku autokefalnost makedonskoj sabraći i time preduhitri očekivane odluke Vaseljenskog patrijarha. Jako mnogo detalja iz života crkve može da se nađe u knjizi. Nova vremena i izazovi dolaze, kao npr. transhumanizam, feminizam, AI i mnoge druge teme. Političke igre i argumenti protiv uloge SPC, koje na primer, čujemo često u Crnoj Gori, posle čitanja ove knjige padaju većim delom u vodu. Jović suvereno vlada ovom temom i prava je adresa gde bi i vlastodršci i klir i laici trebalo da dolaze po savet. I pravo je čudo kako vlada tako obimnom i kompleksnom materijom u ova vremena gde smo svi ophrvani gomilom, uglavnom beskorisnih podataka. Topla preporuka za sve, pa i one kojima je ovo sve strano. Posmatrajte ovu knjigu kao celinu, a ne delimično i kako kome odgovara. Čitalački užitak. 

Sunday, March 10, 2024

Remember "Carnation" - Paul Weller Mix

Kažu da je karijera Paula Wellera prilično britanska priča. Lik je objavio pregršt albuma sa: The Jam, The Style Council i solo. Važi za kuma britpopa i sledbenika i promotera ideje modsa. Njegovi nastupi, jako su stilizovani, kao i spoljašnji izgled. Sa svojom frizurom u stilu Stevea Marriotta iz Small Facesa i Humble Pie i svojih 66 godina koje puni u maju ove godine, deluje pomalo mator za takvo ponašanje i takav izgled. Dodaću, novi album koji izlazi za njegov rođendan, zvaće se simbolično: "66" (2024).

Sećam se kako sam u petom razredu osnovne škole bio po ko zna koji put smrtno zaljubljen, taj put u jednu Kristinu iz osmog razreda. Nosila je bedževe B52's, DAF i The Jam. Prvi raspust za koji sam radio u jednoj štampariji i udisao prašinu, plavu tintu i olovo, baš dobro sam odrapio, rešio sam da kupim sve raspoložive vinile Wellerovih The Jam i Elvisa Costella. Zbog Kristine. Ali ona odselila se u inostranstvo. Roditelji su joj bili diplomate, što bi rekao Đilas: "Nova klasa". Stvarno bila je posebna sa tamnijom puti, visoka i elegantne pojave, velike lepe oči, uvek u crnom. Nikad je više nisam video. A i retko je se sećam. Osim kad ide The Jam na zvučnicima. The Jam volim i dalje.

The Jam bili su stvarno posebna trojka, a počeli su još 1972 da sviraju i vežbaju, ukratko rečeno počeli su oduvek. Ne tako nametljivi kao recimo Police, nekako izbijali su iz drugog plana i trajali duže u ušima. Jako uzbudljivih tema, pomalo punk, zapravo Punk za nas u ono vreme kada su nam "zapad" servirali na svoj način - "oni". U časopisima. Čitali smo Džuboks, pa Polet, pa Heroinu, pa Rock, pa Ritam, pa Quorum, pa... A najviše naučilo se iz ITDa i Erotike. Doduše ja sam kao cvikeraš, više čitao Galaksiju, Uradi Sam i Tempo. Pokojni otac mi je rekao, pošto sam imao dve leve noge, moraš da se baviš sportom i ja počeo da čitam Tempo. Da se vratim Welleru. Voleo sam ga jer je poticao iz radničke klase kao i ja. I sve što je na tu temu radio svih tih i ovih godina, nekako ima meru i na svom je mestu, za razliku od većine drugih iz te lige "nedodirivih" britanskih bendova, tipa braća Gallagher ili Yorkea iz Radiohead. Weller ne brlja, zna dokle može i sme da se i ide.

Sledeći Wellerov projekat bili su The Style Council. Pomalo nas je iznenadio taj zvuk blizak: Blue Rondo A la Turk, Working Week, Haircut 100. Duvači i pop i jedna u nizu himni generacije: "Walls Come Tumbling Down" (1985). Naravno da smo ih gledali na prenosu koncerta "Band Aid" i dobar je bio taj crno-beli zvuk. Skoro pa "northern soul" klasici 60ih.

Za nas te kobne, 1992 godine, Weller kreće sa solo albumima koji nekako voze i ne iskaču iz šina, čak ni na "skip". Dok ih slušaš i nisi svestan da slušaš nešto i vreme prođe za tren oka. Nekako brzo se zamisliš uz njih, utoneš u misli i to ide dalje. Dok ne prođe dan. Gledao sam dva puta Wellera solo i ne mogu reći da sam se nešto posebno zabavljao. Bilo je jednostavno "in", nekome čije mišljenje ceniš, mahneš mu ili njoj, neobavezno i neka je fora bila da kažeš da si ga gledao i da te vide tamo, da budeš viđen. Ima on taj neki hrapavi soul glas, ali teško da možeš da izdržiš duže od 45 minuta, a njegovi nastupi su beskonačni. Preko dva sata. Pivo skupo za studentski džep. Rekao sam sebi: to je britanska muzika za Britance. Samo oni to razumeju. 

A i valja Welleru prehraniti osmoro potomaka, osmoro "gladnih" usta, ako sam dobro izračunao. 

Kristina izvini.          

 

The Jam - Carnation
The Jam - Bricks And Mortar
The Jam - London Traffic
The Jam - In The Midnight Hour
The Jam - In The Crowd - 1997 Remaster
The Jam - Burning Sky
The Jam - But I'm Different Now
The Jam - That's Entertainment
The Jam - Start! - Live At The Hammersmith Palais, London / 1981
The Jam - Just Who Is The 5 O'Clock Hero?
The Style Council - Dropping Bombs On The Whitehouse
The Style Council - Internationalists
The Style Council - The Big Boss Groove - Home & Abroad Live Version
The Style Council - Right To Go
The Style Council - Changing Of The Guard
The Style Council - Walls Come Tumbling Down
Paul Weller - Into Tomorrow
Paul Weller - Has My Fire Really Gone Out?
Paul Weller - I Walk On Gilded Splinters
Paul Weller - I Should Have Been There To Inspire You
Paul Weller - There Is No Drinking, After You're Dead
Paul Weller - Standing Out In The Universe
Paul Weller - Early Morning Rain
Paul Weller - I Wanna Make It Alright
Paul Weller - All I Wanna Do (Is Be With You)
Paul Weller - Andromeda
Paul Weller - When Your Garden's Overgrown
Paul Weller - I'm Where I Should Be
Paul Weller - She Moves with the Fayre
Paul Weller - What Would He Say?
Paul Weller - 4th Dimension
Paul Weller - Cobweb / Connections
Paul Weller - You're The Best Thing (feat. Boy George)
Paul Weller - Super Lekker Stoned - Richard Fearless Mix
Paul Weller - Cosmic Fringes - Pet Shop Boys Triad Mix
Paul Weller - Soul Wandering

Saturday, March 09, 2024

Remember: "We'll Let You Know" Remaster(ed), opšta kultura - Morrissey Mix

O irsko engleskom pevaču i tekstopiscu skoro sve se već zna. Mnogi smishs-olozi i morisi-olozi tvrde da ga jako dobro poznaju. Bolje rečeno zna se jako malo zato, jer svoj privatni život, ako ga i ima, krije vešto kao zmija noge. Tu su intervjui, tekstovi, autobiografija koju, verovatno zbog ne tako dobrog poznavanja jezika, i nisam baš nešto razumeo. Slična situacija je i sa kriptičnim porukama koje povremeno šalje preko svoje web prezentacije. Moje lično mišljenje je da se Morrissey jedino dobro artikulisao u lirici koju peva i izvodi. I da ga to drži zdravim i u formi.

Malo je inače "rubnih" i "graničnih" grupa, pa i onih važnijih "instanci" kojima se tokom svoje karijere nije zamerio, tako da i nije čudo što njegov novi album, već godinama čeka izdavača. Veliki je to rizik i velika odgovornost. Opasnost od poziva na bojkot svakakve vrste. Dobar deo svoga života proveo je, kao recimo i Stonesi, u Sjedinjenim Državama gde je njegova fan baza iz svakoga dana sve jača, glasnija i viša. Trenutno boravi u nekom hotelu u Rimu. Ako je i to istina. Ma slabo šta je istina, on je izgradio lik koji imamo u očima i ušima i sam se krije iza toga što drugi misle o njemu. Ne mogu da poverujem da je tako naivan i očigledan.

Još kao dečak, bio je jako povučen u sebe, po danu spavao na tabletama za spavanje i antidepresivima, noću čitao, što je verovatno doprinelo i tome da se njegovi roditelji razvedu na kraju njegovih tinejdžerskih dana. A možda i suprotno, bio je jako naklonjen svojoj majci bibliotekarki. Pisao je dobre pop kritike i bio prava enciklopedija muzike, prepoznavali su ga na koncertima, kao posetioca, u Mančesteru i okolini. Spasonosni trenutak, desio se kada je upoznao gitaristu Johnny Marra i s njim snimio 4 studijska i jedan koncertni album The Smithsa. Melodije i aranžmani, verovatno su bili delom posuđeni iz izvora koje ne poznajemo i koji nam nisu tako bliski. Nekih prastarih "northern soul" hitova npr.. A Marr je stvarno nekad imao dobro uvo i virtuozne prste. Video sam na koncertu Modest Mouse kako dobro svira. Stihovi bili su toliko opori, višeznačni, beznadežni, lekoviti i topli, da ih je samo on, na sebi sopstven i karakterističan način mogao da prenese iz snova u javu.  

Sledela je solo karijera sa različitim kompozitorima i nekoliko postava pratećeg benda, sa naizmeničnim uspehom kod kritike. Publika je rasla i dalje raste širom sveta, ok, negde manje, negde više, negde nikako. Imao sam sreću da ga gledam na Exitu 2006e godine, mislim. Takva gužva je bila, da ne pominjem dečake i devojčice koji su ga na glavnoj bini, iz našeg trećeg reda, gađali crvenim ružama. I stvarno bio je velik i neponovljiv. Sve u nekom rokabili fazonu. A i Exit je tada bio prilično velik. Kako vreme prolazi, rado se sećam kako sam naizmenice gledao u binu, pa u bivšu dragu, pa u druga za koga sam mislio da će zbog tadašnje kilaže da padne u nesvest i završi u hitnoj koliko se znojio i okretao očima. Danas, već sam u godinama u kojima ne bi mogao da dozvolim sebi više takve akrobacije. Koncerte posmatram ili za šankom ili sa pristojne udaljenosti. Samo sam hteo da vam dočaram delić te atmosfere i koliko ljudi zapravo vole čoveka o kome skoro ništa ne znaju. I da "There is a light..." svirali su na samom kraju. Ili ne na samom kraju. Nije ni važno. Morrissey zna jako dobro da opiše ljubav, da je postavi na pravo mesto. A da li zna da voli? To stvarno ne znam. Čovek toliko dobro poznaje ljude, po otpevanom sudim, da...

Izbor koji sledi, malo je neuobičajen. Tu su obrade, B-strane i poneka manje poznata dosetka ovoga lika. Zar nisu "Bengali on Platforms" i "Yes I am blind" bile proročanske. Eto vam Rišija da vam to potvrdi. S tim da se moje mišljenje unekoliko razlikuje od Morrisseyevoga. Volim sve tri forme Istoka. Daleki, srednji i bliski. I mislim da je red da zavladaju planetom. Sloboda govora, naravno - da vlada u izvesnim sferama i ako ne izbijate nikome pare iz džepa. Svi ostali moramo dobro da pazimo šta govorimo i kome govorimo, jer davno je đavo došao po svoje. Hop, i ode sve u tri lepe... I za kraj pitanje: pa kad će već taj strim novoga albuma druže Morrissey?  

The Smiths - Last Night I Dreamt That Somebody Loved Me - 2011 Remaster
Morrissey - I Know Very Well How I Got My Name
Morrissey - Such A Little Thing Makes Such A Big Difference
Morrissey - That's Entertainment
Morrissey - Hairdresser on Fire
Morrissey - My Love Life
Morrissey - Moonriver - Extended Version
Morrissey - Satellite of Love - Live
Morrissey - Margaret on the Guillotine - 2011 Remaster
Morrissey - Yes, I Am Blind - 2010 Remaster
Morrissey - Such a Little Thing Makes Such a Big Difference - 2010 Remaster
Morrissey - Sing Your Life - 2013 Remaster
Morrissey - I Know It's Gonna Happen Someday - 2014 Remaster
Morrissey - Tomorrow - 2014 Remaster
Morrissey - We'll Let You Know - Live
Morrissey - I Am Hated for Loving - 2014 Remaster
Morrissey - Do Your Best and Don't Worry
Morrissey - I'm Not Sorry
Morrissey - Dear God Please Help Me
Morrissey - It's Not Your Birthday Anymore
Morrissey - I Wish You Lonely
Morrissey - Morning Starship
Morrissey - Bobby, Don't You Think They Know?

Remember "Don't Touch My Bikini" - Calvin Johnson Mix

Još jedan zanimljiv lik. Verovatno bilo bi mnogo bolje da ovo mesto ustupi nekome sa svoje etikete K Records. Većina, izdavala je mnogo manje nego on sam. A neki, čim bi došli do nekog jačeg publiciteta, preselili bi se u neku jaču firmu sa širim pristupom tržištu. Sećam se da su jednom u mom kraju zaredali likovi s K Records ili koji su na K Records započinjali, tako da sam u jednom cugu odgledao koncerte: Karl Blau, Built To Spill, Modest Mouse, Chain and The Gang, Mirah. Sve su to jako zanimljivi izvođači i autori, ali izrazom prilično daleko od Calvinovog Twee Punk imidža koji je negovao na početku karijere, pa i bluesa i gospela i r&bja kojima ovih dana daje prednost.

Ne samo svojom izdavačkom kućom koja je negovala DIY estetiku, nego i sa bendovima Dub Narcotic Soundsystem, The Halo Banders ili Beat Hapening, Johnson  ostavio je dubok trag, prvo na sceni zapadne američke obale pa na dalje, sve do Starog kontinenta. I sigurno svaki grad, svako iole značajnije mesto na plameti ima bar jednog stručnjaka za njegov zvuk. 

Dubok glas, kojim poigrava se i koji upravlja ostatkom mašinerije, zna ponekad da iritira, ali meni lično, dopada se. Johnston uglavnom snima u vlastitom studiju gde ima dovoljno prostora za svoje zavrzlame i nije više tako mlad da priča iste priče kao 1977e godine. Kada je kao petnaestogodišnjak puštao punk na radiju i organizovao koncerte u Olympia, Washingtonu. Čega je naravno i svestan. Naravno da se iza svega i danas krije neki osmišljeni koncept i želja da se bavi nečim što jako voli. I kod drugih i kod sebe.

Dok su Beat Happening bili prilično lo fi i zbunjivali punk publiku na koncertima svojom "lovers rock" formom i formatom, dalji snimci, solo i sa bendovima, bi recimo još neobičnijom upotrebom eha ili melodike davali prilično ironičnu i izobličenu sliku izraza, koji nam je do tada bio poznat. Tako da ne znamo kada je Calvin ozbiljan, a kada dobro zeza se. Teško je zamisliti da se neko uz ovo muva, ili još gore, sprema ispite. A kako i sam Calvin pleše, sve je prilično "drugo-američki". Sve je dakle nekako pomereno i zarazno, da mora da se odsluša od početka do kraja. I sam izbor ovaj put nekako bio je jako težak. U jednom trenutku CJ me podsetio pevanjem, tj. fraziranjem, čak i na Morrisseya. Da ostanem na tome, već ste se sigurno dovoljno naljutili do sada.  

U vreme jedne od brojnih turneja, 2003e, Calvin doživeo je tešku automobilsku nesreću da je posle nje imao probleme sa pevanjem i glasom. Pa je njegov već do tada poseban način izražavanja, postao još posebniji. Kako sam kaže, jako slabo seća se tog događaja, pa i onoga što je pre toga radio i izdavao i mislio. U jednom intervjuu priča o sličnim stvarima koje su se dešavale Carlu Perkinsu, Elvisu i pionirima zvuka, tako da je jako teško proceniti gde su stvarni izvori nečega što tako samosvojno ide na zvučnicima. 

Nemam hrabrosti da dublje analiziram ovo što volim ponekad slušam, jer sam siguran da postoje mnogi koji su jako dobro i mnogo bolje upućeni u dosadašnje stvaralaštvo Johnsona. Neka ovo bude i kraj priče za danas. Laku noć "Ameriko". Wherever you are!




Calvin Johnson - Love Will Come Back Again
Calvin Johnson - Lightnin' Rod for Jesus
Calvin Johnson - I'm Down
Calvin Johnson - Can We Kiss
Calvin Johnson - Kiss Me Sweetly
Calvin Johnson - Another Teardrop Falls
Calvin Johnson - Blues (We Got 'Em)
Calvin Johnson - A Walk in the Sun
Dub Narcotic Sound System - Spaghetti Feed
Dub Narcotic Sound System - Respirator Version
Dub Narcotic Sound System - Super Dub Narcotic
Dub Narcotic Sound System - Dub Narcotic's Delight
Dub Narcotic Sound System - Love Ain't on the Run
Dub Narcotic Sound System - Dub Narcotic Groove
The Halo Benders - Don't Touch My Bikini
The Halo Benders - Freedom Ride
The Halo Benders - Bombshelter, Pt. 2
The Halo Benders - Virginia Reel Around The Fountain
Beat Happening - What’s Important
Beat Happening - Indian Summer
Beat Happening - Godsend
Beat Happening - Red Head Walking
Beat Happening - Black Candy
Beat Happening - Not a Care in the World
Beat Happening - Teenage Caveman
Calvin Johnson - Crazy Legs


Remember: "Don't Play Cards with Satan" - Daniel Johnston Mix

Dugo vremena, tražio sam i istraživao toliko duboko po "svetu popa", da me je na kraju obhrvala knjiga "Songs In The Key Of Z" - američkog novinara i muzičara Irwina Chusida. Tema knjige bili su izvođači koji su često usled nekog hendikepa, fizičkog ili psihičkog, ili jednostavno usled nekog nedostatka, stvarali neobično lepu i "originalnu" muziku, poznatu samo užim krugovima ljudi. Naravno da je priča obuhvatala i kratku karijeru Syda Barretta sa njegovom tužnom epizodom u Pink Floydu. Ali bilo je tu i likova poput tajanstvenog Jandeka sa ogromnim "outputom". Omiljeni bend Franka Zappae - The Shaggs, sestre koje je otac terao da sviraju iako su to svim srcem mrzile. Imitator Elvisa Eilert Pilarm, pa Wesley Wills, Legendary Stardust Cowboy, čiji je imidž posudio slavni Bowie i još nekoliko drugih. Jedna od centralnih ličnosti, svakako je i Daniel Johnston.

Danielova priča prilično je tužna i jedna u milion sličnih. Peto dete u porodici američkog vojnog pilota, rano psihički oboleo, prekinuo studije. Radio je u McDonaldsu i delio kasete  sa svojim kompozicijama slučajnim prolaznicima i posetiocima restorana. Dobar glas, pročuo se. Mnogi uvideli se da su se u tim pesmama koje je komponovao krili pravi dijamanti i dobre misli. Veliki ljubitelj Beatlesa, kao između ostalih i jedan drugi "outsider" muzičar s druge strane Atlantika Klaus Beyer, Johnston znao je da iskombinuje svoje neobične, često psihotične vizije ili samo emotivne crtice sa akordima u stilu velike četvorke, ali i pomalo drugačije. I naravno, u svoj svojoj muci, pronalazio je način da nekako opstane, preživi i da se nekako kreativno razvija. I ovde moram da naglasim da me po ko zna koji put, pozitivno, iznenadio taj američki zapad, Kalifornija sva okupana u suncu i novcu. Mnogo ljudi iz tih divljih predela i šire, pohrlilo je Johnstonu u susret da mu pruži pomoć i reči nade.

Išao je na turneje, snimao zajedno sa Jad Fairom, Wilco i pokojnim Markom Linkousom... Izdavao je knjige sa svojim zanimljivim crtežima. Drugi čuveni "mrtvac", Kurt Cobaine, nosio je često u javnosti majicu sa motivom Johnstonovog albuma "Hi, How Are You" (1983). Svi su poželeli da saznaju šta je to u pitanju i ko se iza tih tajanstvenih slogana krije.

Imao sam "sreću" da Johnstona gledam na sceni pre otprilike 16-17 godina, kada sam i sam prolazio kroz veoma tešku životnu fazu - poslovno i privatno. Već vidno propao, sa pratećim bendom "koji kida" i koji se kida u strepnji da se nešto neočekivano desi Johnston znojio se za malim klavijaturama i sa malom akustičnom gitarom. U nekoj prljavoj trenerci, grozničavo, gledao je u svoju svitu, publika kao da nije postojala. I svi su nekako došli da gledaju živu legendu i znali su bar deo te priče. Nekoliko puta napuštao je pozornicu i vraćali su ga njegovi drugovi, ponovo, da bar nekako dotera i tu priču, taj "gig" - do kraja. Toga trenutka, odlučio sam da više ne gledam nešto slično, zvezde na zalasku ili u poznim godinama, ljude u teškim problemima. Znam, novac im je neophodan, ali nema potrebe davati 120% od sebe, ni na bini, ni na poslu, ni u ljubavi, ni u blio čemu drugom. Jedan je život i trebalo bi raditi, voleti, živeti sa dve trećine snage. Bila je to velika pouka za mene. Bez preterivanja - definitivno.

Danijel preminuo je 2019e u 58oj godini od srčanog udara. Tražile su ga mejnstrim diskografske kuće, proizvođači odeće i obuće, svi su hteli da rade s njim. Nije izdržao. Iz njegovog ogromnog tela, izlazile su nežne reči i jedan nežan, nevin, izmučen i poražavajući pogled. Bilo je i tu borbe sa demonima, nečistim silama i neke duboko religiozne simbolike kojom nije uspeo da ovlada. Duševna i duhovna Bolest, nešto što razjeda zapad više, ostale nešto manje, usled neverovatno maničnog ritma života i zadataka koji su pred nama postavljeni dobila je još jedno svedočanstvo za večnost. Svi su zakazali i društvo i medicina i porodica, a opet ne treba biti prestrog i bilo koga osuđivati. 

Nemojte biti prestrogi ni prema sebi ni prema drugima, posvetite malo pažnje i ovom nesvakidašnjem liku čije delo dolazi iz srca univerzuma. Blues u svoj svojoj lepoti i svom svom užasu. Još jednom doživeo je veliko priznanje i dokaz svoga smisla i postojanja. Učimo jedni od drugih, učimo sami od sebe.   

Daniel Johnston - A Little Story
Daniel Johnston - The Sun Shines Down on Me
Daniel Johnston - Never Before Never Again
Daniel Johnston - I'm Gonna Buy Me a Car
Daniel Johnston - Oh What a Wonderful Feeling
Daniel Johnston - You Put My Love out the Door
Daniel Johnston - The Beatles
Daniel Johnston - Don't Let the Sun Go Down on Your Grievances
Daniel Johnston - God
Daniel Johnston - Despair Came Knocking
Daniel Johnston - Fighting with Myself
Daniel Johnston - No Love in Town
Daniel Johnston - Her Blues
Daniel Johnston - Don't Play Cards with Satan
Daniel Johnston - Spirit World Rising
Daniel Johnston - True Love Will Find You in the End
Daniel Johnston - Silly Love - Live at Waterloo Records
Daniel Johnston - A Ghostly Story
Daniel Johnston - Easy Listening
Daniel Johnston - Crazy Love
Daniel Johnston - Love Forever
Daniel Johnston - History of Our Love - Live
Jad Fair - I Met Roky Erickson
Daniel Johnston - Mountain Top
Daniel Johnston - The Power of Love
Daniel Johnston - When We All Become Famous in the Sky
Daniel Johnston - Casper the Friendly Ghost
Daniel Johnston - Foolin'
Jad Fair - Cow At The Sacrifice
Daniel Johnston - Fake Records of Rock and Roll
Daniel Johnston - Freedom
Daniel Johnston - American Dream
Daniel Johnston - Mama's Trying for Showland (Live)
Daniel Johnston - Like A Monkey In A Zoo - Live at The Vic, Chicago, IL - 10/20/17
Daniel Johnston - Hey Joe (BBC Radio 1 Live Session)
Daniel Johnston - Life in Vain



 

Remember "Wow" - Kate Bush Mix

Nekoga njen glas nervira, neko ga voli, mladi su premladi da je se sećaju. Karijera Kate Bush puna je pauza i nije puno izdavala do sada. Od 1978e godine, svega deset izdanja. Pod patronatom velikog Davida Gilmorea, ova autorka, plesačica i pevačica, razvila se u zvezdu koja nerado daje intervuje, ne ide na turneje. Trenutno, ako je verovati napisanom u medijima, radi su svojoj bašti i pleni korov. 

U muzici Kate Bush, čuju se uticaji engleskog i irskog folka. Nekad, doduše retko, čuje se i bluz. Sarađivala je na "The Sensual World" (1989) sa horom Bugarki i tako bila jedna od prvih zaslužnih za njihovu svetsku karijeru. Ceo dijapazon tema koje obrađuje ide od nekih ličnih i ljubavnih zapažanja, mitologije, pa sve do politike, hladnog rata i pacifizma. 

Same strukture prilično su komplikovane za top liste, orkestralni aranžmani i ekstenzivno korištenje elektronike i sintisajzera izraženo je jače još od "The Dreaming" (1982). Na svakom albumu nalaze se najmanje 2-3 hita, a ostatak je - ono za slušanje kod kuće, po mogućnosti na stereo uređajima. Greh je slušati Kate Bush u kompresiji ili u mp3 formatu. Pa ko ima mogućnosti?

Iako je poslednji album "50 words for snow" (2011) izašao relativno davno, ponovo se našla u žiži javnosti pre dve godine kada je njena "Running up that hill", odranije poznata kao hit, ponovo dostigla vrh britanske liste singlova i to zahvaljujući korištenju u Netflix seriji "Stranger Things". To je svakako dobro došlo da se popuni kućni budžet. Več se javno žalila i zalagala u pamfletima da se prihodi od strimovanja podignu na približan nivo onome što muzičari dobijaju od emitovanja na radiju i TVu. 

Ono što se oseti, baš jako, strpljivi je rad u studiju i ljubav prema detalju. Muke je mučila dok nije ubedila diskografsku kuću da sama radi produkciju. I dobro je naučila i taj zanat. U karijeri sarađivala je sa brojnim zvučnim imenima, npr. Philom Collinsom, Peterom Gabrielom i pokojnim Princeom. Takve vokalne i sviračke akrobacije danas su prava retkost i koštaju jako mnogo novca i vremena. Tako da nije čudo što se publika, naročito ona starija i iskusnija okreće više "proverenim" starim vrednostima.

Nije ovo nešto za klub ili žurku. Pre da se sluša u krugu porodice i ako ste sami, u samoći. Kate gradi svoje kompozicije i svoj svet oko reči ili kratkih sekvenci. Pravo je čudo kako nekada izrastu tako veliko i grandiozno, da morate da odvrnete zvučnike do daske da bi pojačali doživljaj i čuli čega tu svega ima. Iako je danas već zagazila u sedmu deceniju, pred vama je i dalje jedna devojčica koja se igra i uživa u tome što radi i verovatno je to razlog što se tako dugo ne javlja, ni novinarima ni publici. Želi da je takvom zapamtite. Znamo da je to veliki intelektualni i fizički napor, ali bilo bi lepo da nas dama iznenadi s nečim novim. Onakvim kako samo ona to ume i zna.     

Kate Bush - The Saxophone Song
Kate Bush - The Man with the Child in His Eyes
Kate Bush - Oh to Be in Love
Kate Bush - Wow - 2018 Remaster
Kate Bush - Kashka from Baghdad - 2018 Remaster
Kate Bush - Babooshka - 2018 Remaster
Kate Bush - Egypt - 2018 Remaster
Kate Bush - Army Dreamers - 2018 Remaster
Kate Bush - Suspended In Gaffa - 2018 Remaster
Kate Bush - All The Love - 2018 Remaster
Kate Bush - Hounds Of Love - 2018 Remaster
Kate Bush - The Morning Fog - 2018 Remaster
Kate Bush - The Sensual World
Kate Bush - Between A Man And A Woman
Kate Bush - Eat The Music - 2011 Remastered Version
Kate Bush - Why Should I Love You? - 2011 Remastered Version
Kate Bush - How To Be Invisible
Kate Bush - Deeper Understanding
Kate Bush - Moments Of Pleasure
Kate Bush - 50 Words For Snow
Kate Bush - Misty
Peter Gabriel - Don't Give Up
Prince - My Computer