Da li je to moje telo? - Kim Gordon

ili

Is It My Body? Selected Texts

Sternberg Press/Institut für Kunstkritik Frankfurt am Main (2014)

"What have I got/That makes you want to love me?/Is it my body?/Or someone I might be?/.../Who I really aaaaaaam?" - Alice Cooper

 

"Bass players do it deeper." Knjiga eseja i intervjua, kritičarke umetnosti (Artforum), basistkinje (Sonic Youth) i vlasnice modne kuce (X-Girl), ne otkriva puno novih detalja o njenom bendu, pa ni o njoj samoj... (p)a ni o propalom braku sa gitaristom Thurstonom Mooreom (osim mozda detalj da su imali "katoličko venčanje"). Tri-četiri sata čitanja, prelaze u dodatnih četiri-pet sati razmišljanja...  vikendom naravno.

Kao u većini sfera života, svetom popa vladaju muškarci raznih seksualnih opredeljenja. Bivša "tomboy", Kim Gordon, pre nego što je uzela bas gitaru u ruke, bila je samo jedna u nizu devojaka sa fantazijom. Na bini je prvi put osetila "uzvišeno stanje žene" posmatrajući ljude koji je gledaju: "- is she realy that sexy?" Dopalo joj se da iz vlastitih slabosti, gradi vrline.

Ključni tekst cele knjige, meditiranje o pesmi Alice Coopera "Is it my body" u kojoj zvuk, "sirov, primalan i bučan", koncizno adresiranim tekstom p(r)oziva "belu, izgubljenu, tinejdžersku" publiku u potrazi za "seksualnim identitetom". Kraj utopije i opraštanje od 60ih. "Seksualni frikovi" (Iggy Pop, Alice Cooper), rasni nemiri i koncerti MC5, the Art Ensamble of Chicago, Archie Sheppa i Sun Ra. Potom priča o umetniku Mikeu Kelleyu (Destroy All Monsters, Poetics), sve do čuvenog pletenog omota za album Sonic Youtha: "Dirty" "Hug me, I'm Dirty". "Rock music is all about represion... The music is all about refusing to be repressed".

Alice Cooper

 

U eseju "American Prayers", Kim kroz bledunjave površine brendova "Mickey Mousea, Marilyn Monroe i Coca-Colae" kreće u ironični pohod i obračun koji se zaustavlja na imenima um"et"nika Pettibonea, Kelleya (opet) i Ourslera, čiji radovi (po njenom shvatanju) više pripadaju literarnoj tradiciji Melvillea i Twainea, nego tada (1985) aktuelnog figurativnog slikarstva. Zanimljivo je i podsećanje na scenu El Eja i The Crampse (originalno iz NYC), "horror rock" T.S.O.L.-a, 45 Grave, Christian Death i The Gun Cluba. Slede citati The Adolescentsa i Saccharine Trusta: "we don't need freedom/freedom is what ruined your brain/with creativity drugs and pain". Bendova koji su preuzeli motiku u svoje ruke, sa vlastitim izdavačkim kucama, fanzinima, infrastrukturom i tako se oprostili od '60s i "Mickey Mousea, Marilyn Monroe i Coca-Colae."

Opisi alternativnih rock klubova i prostora u NYC kao što su (bili) "The Kitchen ili Fashion Moda" osim slike enterijera, pomalo elitistički nastrojeno zahvataju "non-art-world" publiku. Za koju se hladno konstatuje da rado posećuju "chic" mesta i da je jedino što znaju to da bi trebalo tamo da budu.

Kim se kreće u širokom dijapazonu i luku tema i ličnosti, od Elvisa, Cohrana, Janis, Hendrixa i Neil Younga pa do James Chancea, Rhys Chatama, Glenna Brance i Keith Levenea. Preko Warhola koji je to sve na neki način povezao, ujedno i omogućio produkcijom prvog album najvećih od svih: Velveta. "To dominate by submission". Sve naravno posmatrano kroz prizmu seksualnosti, novca, publiciteta i željom za "dominacijom".

Body/Head

Kad na početku intervjua sa Mike Kelleyom, Kelley pominje magazin "Interview", Kim uz osmeh odgovara: "Well, I hope you're getting paid well". Tu postaje jasno da se od same umetnosti i popa ne može živeti tek tako. I ceo razgovor protiče u podtekstu, za insajdere verovatno provokantno i u domenu tračeva. Spominju se uzgred rečeno Caren Karpenter, Chuck D, Lydia Lynch, "How many Goos would you like?"... Sve dok partnerka ne prekida sa: "... Do you think that's enough interview?".

I lepo je nekako pored sve teorije umetnosti i teorija ženskog/muškog tela, saznati da bubnjar Steve Shelley vozi kombi polako, a bivši muž na isti način kao što muči svoju gitaru (vozi).

Kraj je rezervisan za kafenisanje sa slikarkom, muzičarkom, novinarkom (Spex) i teo(rio)loškinjom Juttaom Koetther: "saloon-ish style". 

Kim Gordon/Jutta Koether

 

Sve je to lepo uobličio, editor, profesor Branden W. Joseph, autor odlične biografije: "Beyond the Dream Syndicate: Tony Conrad and the Arts after Cage" (2008).

Ko voli "a guitar out of tune", voleće i ovu knjigu.