Saturday, September 30, 2023

Gotičar/Istorija – Lol Tolhurst

 cover

Gotičar/Istorija – Lol Tolhurst

Goth&History – Lol Tolhurst

Quescus Editions Ltd - 2023

 

Zapanjuju podaci da se među zvezdama, mnogim britanskim pankerima i postpankerima prvog talasa kriju mnogi bivši hipici. Isto tako, a možda i malo manje, među britanskim gotičarima, ili među nama popularnije nazvanih... darkerima, kriju bivši fudbaleri, katolici, mormoni, deca iz konzervativnih porodica. Ono što ih možda ujedinje, opravdava i spaja je to da su mnogi od njih bili na prvim koncertima The Clash i Sex Pistolsa. A i da su mnogi od njih, zahvaljujući muzičkoj štampi i radio emisijama Johna Peela, bili zaraženi virusom nemačkog krautrocka.

Knjiga Lola Tolhursta bubnjara, klavijaturiste i jednog od osnivača benda The Cure, iz veoma lične perspektive, u razgovorima, analizama, opisima, ispovesti, priča o fenomenu gotičara. I da odmah napomenem, moglo je o tome još opširnije da se piše. Tema je jako zanimljiva.

Punk kao pojam i opis iz zatvoreničkog slenga, prvi put se pojavio, verovatno, u jednoj od recenzija pokojnog rock novinara Lestera Bangsa. I kako se o takvim stvarima vodi statistika i dokumentuju se,  „goth“ u štampi koristi se još od davnina, u jednom od opisa koncerta kalifornijskih The Doorsa. Kako nije u pitanju samo muzički izraz, nego i moda i način života, socijalizacija počinje s knjigama Bodlera, T.S. Eliota, Kamija, Kafke, Sartra, Sylvie Plath i sličnih autora tamnijih životnih perspektiva i sličnog senzibiliteta. Tako tvrdi Tolhurst. Lično iskustvo.

Kako je u pitanju veoma sofistikovan i senzibilan muzičar, bubnjar, koji je kao i veliki broj njegovih kolega pekao zanat slušajući Jaki Libezeita i njegove motoričke vratolomije u grupi Can, moramo da se pomirimo sa širinom i dubinom, pogledom kojim ispituje ovaj fenomen. Kod nekoga bi ovo bilo verovatno mnogo crnje i određenije.

Prapočeci "goth" pokreta, pre svega u zvučnom smislu, vezuju se i osete u delovanju The Doorsa, Suicide, Nico, Alice Coopera, Scotta Walkera, Marca Bolana i Davida Bowieja, da bi svoju razradu doživeli kao Joy Division. Bauhaus, Siouxie and the Banshees, The Cure. Takozvani „Arhitekti tame“, guraju ploču i priču iz različtih perspektiva. Posebnu vrednost u knjizi zauzimaju opisi dva albuma Joy Divisiona. Jako profesionalna zapažanja vezana za aranžmane, pojedine instrumente, produkciju Martina Hanneta, tekstove, pretpostavljam, prvi put su se pojavila sažeto, ali sadržano, u jednoj svesci ovakvoga karaktera. Raspoloženje, rifovi, trikovi, sve ogoljeno do kosti. Izdvaja se opis kompozicije "Eternal" sa albuma Closer, sa oscilacijama između „snare“ i „kick“ udaraca. Između emocije i ravnodušnosti, čista misterija. Bubnjari, kaže Tolhurst, imaju memoriju slonova i kornjača. Seća se susreta i detalja, pa i onoga susreta sa tragično stradalim vokalom i tekstopiscem Ianom Curtisom.

Nešto duže poglavlje o Tolhurstovom ansamblu The Cure, najviše pažnje posvećuje trilogiji 17 Seconds, Faith i Pornography, nastalim između 1980 i 1982 godine. Kao iskreno i shodno kanonu, izrazito gotička kompozicija, ističe se Heat sa trećeg od nabrojanih albuma. Tretmani bubnjeva, nastali slučajno, jer nije bilo novca za snimanje ispravke, pa elektronskih klavijatura i udaraljki na najbolji način sjedinjuju brojne dileme tada veoma mladih ljudi. Noći prospavane u studiju, porodične tragedije i nesuglasice, našli su svoj najjači odjek i dokumenat u ovim radovima. Razni razlozi često su menjali postave The Cure, a zbog nediscipline i alkoholizma, i Lol je doživeo da dva puta bude izbačen iz benda. O tome detaljno piše u prethodno objavljenoj knjizi Cured.

Čudi na kakvim sve mestima do sada nisam susretao darkere, na strip konvencijama, koncertu Fever Ray, IT konferencijama. E pa upravo na to šarenilo nailazim i u opisima daljih bendova: Wire, Cocteau Twins, All About Eve i možda ipak logičnije i konzistentnije: Sisters of Mercy i Mission. U ova poslednja dva, svirao je i Wayne Hussey koji ne samo što je bio dobar fudbaler, nego je u detinjstvu bio odgajan kao pripadnik mormonske religije.

Religija je i inače motiv koji vuče nit tokom cele knjige. Počinje sa sumnjama u pakao i raj, oproštenje grehova i nepogrešivost religioznih vođa. Sva ta pitanja, čuju se i na snimcima i dok pažljivije proučavate tekstove. Možete da se složite sa njima ili ne, estetski ipak retko koga ostavljaju ravnodušnim. Pitanje je samo koliko su vam dostupni. Era je interneta, ako želite i hoćete, probajte. 

Kako je ovaj pokret ili fenomen ušao u širu stvarnost susrećemo ga na svakom koraku. U filmovima Tima Burtona koji kao da su izašli iz neke Murnauovske bajke o Nosferatuu. Na albumima megapopularnih Depeche Mode, Nine Inch Nails, pa sve do manje poznatijih Molchat Doma, Cold Cave i Drab Majesty. Sve je to i nije - "goth".

Usput Lol spominje i Deathrock CA, gde su sve barokne, klasične i gotičke građevine - od drveta. U svom pomerenom svetu za nas koji stojimo u mestu, ili ispravnom svetu za nas koji smo pomereni, opevavaju se nemoć, beznađe, tmurni krajolici, melanholija i sve nepravde svih svetova. Stvari i teme koje vera po njihovom mišljenju nije u stanju da objasni i opravda.

I tu na kraju, Tolhurst piše o sredovečnim goticima, mestima okupljanja nekada i sad, svađama i praštanjima. Sve uz poneku lepu zgodu ili anegdotu. Jako praktična knjiga za jedno nedeljno popodne. Pošto mene gotičari, ali i ostali pravci popularne muzike, više zanimaju kao fenomen, nego kao način života, možda i nisam prava adresa da mi se obraćate na tu temu. Ako ne verujete, nedostaju vam misterije, pokušajte da nađete neku informaciju na nekom drugom mračnijem i tajnovitijem mestu. Puna ih je planeta.  


    

No comments: