Nekoliko slika zamucenih kao i sjecanja.
Jergovic
Jergovic se hrabro drzao u klinchu dvorane Gasteig. Bilo oko 120 ljudi. Upad 7 evra. Po slobodnoj procjeni publika pola-pola. Pola EU, pola nicht-EU. Pricao o Gavrilu Principu i o ratu. Istrenirano kafanski i diplomatski uravnotezeno. Moglo se primijetiti da ga je prevoditeljka na nekoliko mjesta cenzurisala, ali i grijesila je (nenamjerno). Kaze Gavrilo je citao Volta Vitmena... Kropotkina, ona prevodi Voltera... i sl. Publika dobacuje, ispravlja je. Ponetiranje na temu Milosevic-pa zatim Tudjman, dio prisutnih nagradjuje sa dva aplauza. Navlacenje. Afirmativna kritika beskonacnog optuzivanja Republike Srpske za sva zla svijeta, uglavnom nailazi na muk. Koji postaje jos tmuliji kad kaze da se to odnosi na sve tri strane, puta tri, puta 3, x3..
Prica i kako su sami Bosanci lansirali pricu o svojoj glupoci, a da to nije tacno, nego je u pitanju glupost spoljasnjeg faktora u pogledu proteklog rata i posljedica... prelazi u paralelu da je i u Ukrajini glupost na djelu, a da on pri tom ne misli na Ukrajince. Na tu opasku, jedan par napusta salu.
Prema Principu je ambivalentan, isao u istu gimnaziju kao on, da je to bilo 1914. godine, vjerovatno bi se i on sam uclanio u "Mladu Bosnu" Tada je san skoro svakog tinejdzera bio da "upuca" nekog prestolonasljednika ili... bar direktora poste. Iz danasnje perspektive, Austo-Ugarska je bila multietnickija ili tolerantnija od novonastalih "nacionalistickih" drzava na Balkanu, pa i danasnje Francuske. Slovenija je naravno najmanje "nacionalisticka", a ne "nacionalna" drzava u nizu. Ali i ona je "nacionalisticka". Ne zeli da idealizuje ni K&K. Misli da je ideja "nacionalnih" drzava upropastila Evropu i svijet.
Apeluje da Evropa i Amerika pomognu Bosni da stane na svoje noge. Opisuje atentat na Franca Ferdinanda kao scenu iz nekog slapstik filma iz... cetrdesetih, mislim. Tako nekako.
Novinar je postavaljao provokativna pitanja. Glumac koji je citao odlomke iz najnovijeg romana, zasmijavao dio publike izgovorom imena sarajevskih ulica, izraza i sl. Iako se unaprijed izvinuo zbog toga.
Problem je ovdje, a i tamo, kako reci sta mislis, a ne ubadati u jos uvijek nezarasle rane. Ne vrijedjati domacine. I sl. Cutanje jos uvijek govori vise od rijeci. Otprilike. I ko moze da izdrzi. Koliko i dok ne eksplodira.
Sopot
Zasto samo Sopot, a ne i Velahavle. Velahavle sviraju jako uvjezbano, ali i samoizolovano u kanonu koju se nekako zaustavio u devedesetim. Mozda i Sopotu nedostaje svjetonazor, svijest da je svijet iako manji nego ikada, veci od mahala iz kojih svi i bez izuzetka - dolazimo. Sopot taj nedostatak ne pokazuje, bas je ekonomican do iznemoglosti. Funkcionalan. Bubanj - digitalno isjecen, propusten kroz propuh dva iBooka ili mikspulta, odjekuje i jeci. Vokal kao kad bi pjevaca Regine neko dva dana stisnuo za jaja dok ne propjeva kao HR iz Bad Brainsa. Baca se u publiku. Vraca se na binu. Ali nekako sa smislom. Nesuvislom koreografijom. Gitara gura okcident, semplovi orijent da bi osjecaj, mozda bas zahvaljujuci pivu. Bio svjetski. Mnogo bolje nego na snimcima. Zamuljane fotografije sluze samo da se zabiljezi momenat boravka tamo, na koncertu. Samo za sebe i ni za koga drugoga. Naizgled javno. A ustvari samo za sebe i ni za koga drugoga.
Bez kvaka, crtica i zvaka na slovima.
Samo za sebe i ni za koga drugoga.
No comments:
Post a Comment