Saturday, December 02, 2023

Remember neki to vole hladno - Robert Wyatt Mix

Robert Wyatt – Nothing Can Stop Us (1986, Cassette) - Discogs

Ko u mladosti nije bio socijalista i ko u starosti nije konzervativac; taj očigledno nešto nije shvatio. Nešto slično izjavio je, ako se ne varam - Churchill. Rober Wyatt će za godinu i malo više, nadajmo se, da pređe osamdesetu. Peva i dalje kao dečak. I tako se oseća - pretpostavljam. Sve što znam o Wyattu, saznao sam iz njegovih pesama i obrada koje objavljuje decenijama. Nešto sam i čitao o ovoj zvezdi "Canterbury" zvuka, bubnjaru Soft Machine iz najboljih dana. Sve sam zaboravio. Remember, oh, remember... Kad je napustio SM i osnovao Matching Mole, etablirao se kao jedan od najboljih jazz rock bubnjara epohe. Teška nesreća koju je doživeo 1973, odvojila ga je od omiljenog instrumenta i prikovala za invalidska kolica. Njegovi solo albumi koji slede, prepuni su zvučnih imena i ko se još seća vremena kada smo čitali sa omota ploča i diskova, taj može da potvrdi da sam bar u tome u pravu. Samo na albumu "Rock Bottom" (1974), pojavili su se golobradi Mike Oldfield, Fred Frith, a produkciju vodio je bubnjar Pink Floyda Nick Mason. Dovoljno Wikipedije za danas. Wyatt nije izdao. Wyatt nije izdao mnogo albuma u ovih 50 godina. Pomalo eksperiment, pomalo pop - za svakoga pomalo pomalo. Njegove prilično slobodne interpretacije: "At Least I m Free" - Chic, "I am a believer" - Monkeesa, "Yesterday Man" - Chrisa Andrewsa ili "Shipbuilding" - Elvisa Costella, često su menjale osnovne boje, tonalitet i kontekst originala, vezujući se za trenutke u kojima su ponovo objavljivane. I njegove lične pesme. u osnovi su antiratne i ljubavne poruke s kojima ne morate u potpunosti da se slažete. Ne ostavljaju ravnodušnim, ako je imalo duše i sentimenta ostalo u vama. Sva sreća pa ne znam tako dobro engleski da bih se usudio do kraja da ih analiziram. Oni fragmenti koji mi ulaze na uši, parole su s ulica koje smo slušali, a neki i izgovarali dok smo bili mladi i složni. Neki ih i danas koriste. Wyattov nežan i čeznutljiv glas krije u sebi, osim humane crte i, neku dozu oporosti zbog lične i kolektivne katastrofe koja je neprekidna i koju i on sam i svi mi potiskujemo iz misli. Neko dugim i vrednim radom, neko alkoholom i opijatima, neko prekomernim spavanjem. Neko je verovatno genetski preindisponiran da bude debelokožac. Robert ne peva za ove poslednje. Mora da se zna. I za Hirošimu i za Nagasaki i za sve ratove i kolonije iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Wyatt peva i o Che-u i o Mao-u. Pomalo izgubljen u vremenu, neko će da kaže? Laž. Robert je levičar starog kova, zna snagu jezika i ne boji se da kaže šta misli. I. Jedan od retkih kome je to dozvoljeno. Wyatt uz npr. Johna Calea ili Nicka Lowea i Wreckless Erica iz te stare garde autorskih izvođača???, i dalje sledi neku sopstvenu, vlastitu liniju i ne odstupa puno od nje. A da. Zvuči i moderno i vanvremenski, pa i otmeno i uvek aktuelno. Ali Wyatt, Cale, Lowe i Eric su brendovi sami za sebe. Ne zaboravimo i drugog velikog pokojnog člana SM, Kevina Ayersa. I on je znao da snima takve albume. I on je bio ta liga.

Danas bi me verovatno bilo stid pomerati se na koncertima u ritmu ovih balada i pesama srednjeg tempa jer iako ga cenim i poštujem, definitivno ne delim isto mišljenje s Wyattom. Sama činjenica da moje stavove dovodi u pitanje, tako jako argumentovanim kompozicijama, govori da je i u meni ostala trunka "buntovnika" iz mladosti iz prvih crtica ove kratke "šuplje priče". Ali kao što su David Sylvian i "Japan" davno pevali: "Quite life" je vrhunac za kojim svako razuman teži. Ideal za ova i sva druga vremena. Van pozicije, van opozicije, koristan za zajednicu, koristan za sebe. Još uz-put da kažem. Danas je palo metar snega vani, gradski saobraćaj prekinut, deca vuku sanke ispod prozora. Zimska idila.

Robert Wyatt

Ventil Latir

Stella Maris

To Nick Everyone

Little Red Riding Hood Hit the Road

Soup Song

Song for Che

At Least I Am Free

Trade Union

Stalingrad

The British Road

Free Will And Testament

Blues in Bob Minor

Worship

2/1

Shipbuilding

Maryan

Foreign Accents

A Beautiful Peace

Hast Siempre Comandante

Yesterday Man

Memories

Left On Man

Strange Fruit

Gharbzadegi

Chairman Mao


 

No comments: