Sunday, May 11, 2014

Crna pokrajina - Marko Pogačar




Algoritam (2013)



Brzo se čita. Sporo ili nikako zaboravlja.








Zbirka pesama, nastala "uz potporu"; "Izjava koju sam, 4. travnja 2010. godine u 4:45 ujutro, u pijanom stanju predao službenici nacionalne agencije za knjigu. Bez zapisnika" - objašnjava možda i kako.



U oči, pa i u uši i nos, ako čitate (u sebi) glasno, upadaju neki detalji. Delovi tela koji iz jedne u drugu stranicu menjaju uloge, pozicije i značenja. Introspektivno. "Povijest", kao naslov i kao boljka. Kao simptom. Ponavlja se. Isto. Tikva i kruška. Isto.



Sve je, čini se, nastajalo u jednom ili više ("Čekanje pjesme") povezanih ili konzekventnih dahova. Da bi na kraju bilo izrečeno: "ovo su posljednje riječi."  



Nekada je samo grad Sarajevo, imao 20 poeta ovoga kalibra, po hektaru, a danas ih, na celom prostoru od Vardara pa do Triglava, možda nema ni na prste jedne ruke. Pa možda ni, ako uključimo cele prostore "Evro-zone" i "Organizacije za afričko jedinstvo".



Na Teslu moramo, naravno, svi da budemo ponosni i da se oko njega otimamo jer: "dalekovodi odvode struju u pizdu materinu". I ceo svet nam zbog toga svakodnevno izražava zahvalnost i divljenje. (Sarkazam.) I.



"tragika našeg doba."

Tobacco



I za kraj par citata vrsnih kritičara prepisanih s omota:



"S Pogačarom si ne samo hrvatsko, već i svjetsko pjesništvo podiže veliku krošnju" (T.S.)



 "najbolja knjiga u podosta zadnjih godina i suvremenom hrvatskom pjesništvu." (B.M.)



"Rembo savremene hrvatske i regionalne poezije" (V.A.)



i vrh vrhova:



"Žao mi je što Kant i Derrida nisu živi. Jer da je živ Kant, vidio bi gdje je griješio." (ime recenzenta se ne vidi; preko zalepljena cena)



Živ je Kant! Umro nije.



Moramo se stalno podsećati, ko smo i šta smo i odakle smo. Inače nestajemo dok si rekao keks i Bruno Banana.



Pročitajte ovu knjigu. Vredi. Ali preskočite tekst na koricama. Ne vredi.



  Young Thug



Maj, 2014

No comments: