ocenmore (2012)
“A ja
razmišljam o tome kako je svijet u kurcu." - Edo Popović
"Kurac
je izgleda čarobna riječ ovdje" - Edo Popović
Popović voli knjige Franza Doblera, Jürgena
Plooga, Petera Paula Zahla, Ludwiga Felsa, Jörga Fausera, Carla Weissnera,
Jürgena Theobaldyja, Clemensa Meyera i Branka Ćopića. Uređivao je časopis Quorum. Fauser je bio
genijalan pisac.
Votka bez ičega. Votka
zalivena pivom. Vino. Apstinencija.
Antologijski razgovor sa
nepoznatim parom (Klarom, studentkinjom srpskog i njenim prijeteljem, studentom
šumarstva), priča "Dobrodošli, gospodine Popoviću". Rečenice kao: "Čula
sam da Hrvati ne vole Srbe." i odgovor "Hrvati nikoga ne vole."
i "Vjeruješ li u ljubav?" i pred kraj "Za sto eura, dušo" i
na samom kraju "San se poput lopova vukao po hodnicima i ja sam čekao da
provali u moju sobu.".
Zbirka je sastavljena iz
tri zbirke. Ponoćni boogie (1987), San žutih zmija (2000) i Tetovirane priče (2006).
Stil se vremenski razvija iz konkretnog, ali mesnatog i nabildanog stila u još
konkretniji, ali ogoljen i koščat stil. Poput poezije kojoj nedostaju ideali ("sto eura") i snovi ("sto eura"),
besane i srozane poezije: "ali sjećanja su otrovni bršljan u grlu, ona
pretvaraju nježnosti u osjećaj krivnje. Pokušat ću se uvjeriti da to nisu bili
ni snovi" (Ponoćni boogie) Popovićevo mučno pisanje, istovremeno je i
nagonsko i na umni pogon pogonsko: "kontinuitet pokušaja i akumulacija
rezultata koji osiguravaju postojanje kulture."
Ravnodušno dok ne
eksplodira od ravnodušnosti. U iščekivanju "Kristalne noći".
Muzički između Stoogesa, Milesa Daviesa,
The Clash, Lost Poetsa, Jaretta... Patti Smith.
"zato što sam iskoristio svoje pravo
glasa, ubacio prazan listić u glasačku kutiju i stvari će, nedvojbeno, krenuti
nabolje." (Priča o knjizi)
Iskustvo rada po nemačkim bauštelama, ogleda
se u rušenju, štemanju i građenju pisane forme. Eksperimentu. Rasulu. Raskalašnosti. Rastrojenosti. Sve u mestu. Pisac "U
paukovoj mreži" ne može da manevriše rečima. Koprca
se. Iz fiksirane perspektive izgovara samo ono što vidi, čuje, oseća.
"Pa, neki sok. Rekao
joj da se zveknuti može samo nešto konkretno." (Klub)
Howard Hughes i Peckinpah, "pa onda
pimpek u patlidžan?" (Kvadarni oblutak)
Odličan pisac, koga posle 25 godina ponovo
otkrivam i koji pričama oživljava vlastitu senku i kome hvalospevi verovatno ne
pomažu da izađe iz "čarobne riječi".
Juni, 2014
No comments:
Post a Comment