Thursday, January 11, 2024

Život i sudbina - Vasilij Grosman (1959/2012) Fraktura

Knjigu velikog sovjetskog i ruskog pisca jevrejskog porekla, Vasilija Grossmana: Život i sudbina, pročitao sam pre nešto više od 6 meseci. Samo čitanje, naličilo je na trans, ne i na agoniju i više sam se divio strukturi rečenica i bogatstvu izraza nego samoj radnji. Par puta sam udubljen, promašio stanicu metroa. Što često zna da bude i problem za konačno razumevanje pisanoga dela. O čemu je pisao ovaj bivši inženjer i zašto je zbog ovoga dela imao probleme sa vlastima? Originalno objavljena u fragmentima: 1959. godine, knjiga opisuje prilično realistično dešavanja sa i oko "istočnog fronta", tokom Drugog svetskog rata. Likovi se pojavljuju, nestaju, pa zatim ponovo izviru u nekoj drugoj radnji. Fizičar Štum bavi se tokom ratnih dejstava svojim zanimanjem, ali i bespomoćno posmatra tragediju koja ga okružuje. Opisi političkog delovanja Sovjeta prilično su ogoljeni i teško je ne poverovati da se tako nešto zaista nije zbilo i desilo. Nije bila dovoljno nevolja - opkoljavanje Staljingrada, pa da se glavni sudionici okane prazne priče, ćorava posla i ubrzaju proces oslobađanja. Sama ratna dramatika pomalo podsjeća na mnoge sukobe iz današnjice kada se broj stradalih posmatra kao dostizanje neke gornje cifre posle koje se jedna strana ili povlači sa fronta ili kreću pregovori. Slepo verovanje bilo kojoj partiji i njenim vođama - po Grosmanu, doprinelo je da broj civilnih i vojnih žrtava bude daleko veći nego da su se izbegli ideološko delovanje i unutrašnji frakcionaški sukobi. Priče i epizode, prilično su mučne i tegobne - čemu još doprinosi obilje materijala koji se koristi u romanu. Radnja je smeštena u period najtežih delovanja između 1942 i 1943e godine. Ima i ovde herojstva, nije to tako pisano bez razloga. Establišmentu i režimima, smetala je dubina, pa i svaki oblik kritičkog razmišljanja. Knjiga je posthumno, i prvi put legalno dospela na izloge sovjetskih knjižara 1988e. Na internetu stoje prilično detaljna objašnjenja tematike, sudionika i radnje romana. Tu su svakako važni jevrejsko pitanje i da li se i u kojoj meri mogao da izbegne Holokaust. Objektivna kritika Staljina i njegovog pomerenog poimanja realnosti i ljudskih vrednosti svakako doprinela je popularnosti ovoga dela u zapadnoj kapitalističkoj javnosti i kulturi. Nauka je opet igrala veću ulogu nego sam rat koji i nije toliko eksplicitno opisan koliko sam lično očekivao. Život i sudbina svakako ulazi u krug najvećih dela ruske i sovjetske, pa i svetske književnosti prošloga veka, pa i uopšte. Gusta radnja, pa eksperiment, istraživanje mogućnosti i granica jezika svakako doprinose tome da se čovek usput mora oslanjati i na pomoć interneta pa i drugih komentara ili u potpunosti ostaviti sve po strani i potpuno se posvetiti iščitavanju ovog ogromnog romana. Kako obimom tako i po značaju. Za kraj, što reče jedan moj drugar, "to" i "tako" - samo mali i veliki Rusi umeju. I ovi ratovi će jednoga dana da prestanu i sve će da bude mirno kao nekad pre.

No comments: